attheendoftunnel

Dakle, evo me napokon! Znam, nisam stvarno odavno pisala, nemam neki poseban razlog osim sto mi se nije dalo. Bilo je ljeto pa sma bila na posebnom rezimu: budjenje, izlezavanje, plaza, vanka. I tako svaki dan. Necu se zaliti, bilo je odlicno tako nista ne raditi, lijepo vrijeme, prijateljice (posebno jedna koju nisam vidjela godinu dana. Zapravo i nisam znala da ce doci tako da je bilo jako lijepo iznenadjenje! :)). Nije se nista posebno dogadjalo, ali opet je bilo prekrasno. Ali, ono najvaznije: upisala sam godinu!!!!! :D Osjecaj koji se ne moze opisati, osjecam se kao da sma na vrhu svijeta! Idem na nova predavanja, nove profesore imam, novo gradivo. I kao da je nestalo ono neraspolozenje i briga od prethodne godine. Ah! Posebno mi je drago sto smo onom peticijom nesto uspjeli napraviti, tj. sto tu oderedjenu osobu vise nikada necu morati gledati i nece mi vise zagorcavati zivot! To mi je bio i posljednji ispit, osluka hocu li upisati godinu ili ne, a dan koji sam provela cekajuci rezultate najduzi dan mog zivota. Cak sma i povracala-nesto sto mi se apsolutno nikada nije dogodilo u cijeloj mojoj povijesti skolovanja. Ali, to je iza mene! :D
I sutra idem doma, bezbrizna, napokon na pravi odmor. I, sretna sam, right? Da. Ali, uhvatilo me neko neraspolozenje. Ne znam koji mi je vrag, imam svake osnove za biti sretna, zar ne? Da. Ali, opet sam usamljena. I ta me samoca ubija. Dakle, opet stanujem sama i nema izgleda da se to uskoro promijeni. Nemam romantican pogled na zivot u dvoje, troje. Ali, kada stanujes s nekim znas da je uvijek tu netko s kime mozes popricati, nasmijati se, podijeliti brige. Nema veze sto je ta osoba u drugoj sobi i, recimo, neraspolozena je i zeli biti sama, to ce je proci. Netko je tu kada dodjes doma. Ok, ovo je pateticno pomalo. Mozda imam previse vremena jer zadnjih dana nemam ispita tako da se zatvorim u kucu u 2 popodne i to je to. Bit ce bolje kada pocnu predavanja pa cu biti doma tek navecer. Ali, na pomisao da ce ovako mozda biti cijelu godinu, a dani su sve kraci...Da nesto razjasnimo, imam prijatelje, zovem ih vanka, pokusavam da sto vise izlazimo, ali to rijetko kada cinimo. Zasto ne znam. Htjela bih stanovati s nekim, ali nemam s kime, a necu s nekim nepoznatim jer to ce bit grozno-ne znas kakve su navike te druge osobe, ne znas kakva je karakterno, hoce li ti smetati. Ne, previse rizika. Dakle, nista od toga.
Treca tema-mailovi i upoznavanje. Imala sam iskustva da kada upoznam nove ljude preko maila i pocenmo se dopisivati, sve je odlicno. I ti mailovi prvih mjeseci, godinu dana stizu redovito i stvarno se otvorimo jedni drugima, sve izgleda odlicno. Ali, onda se upoznamo. I...tu nastane prekid. Tu nastane prekid, nakon toga se rijekto javljaju, ili ako ih ja pitam hoce li se javiti onda tu ucine. Ali, definitivno se osjeca neki raskid veza. Sto je najgore, i da to upoznavanje odlicno prodje, stovise super, opet je raskid nakon toga. Uvijek se nadam sada ce mail, provjeravam postu, ali nista. Trazim razloge zasto osobe ne pisu i nalazim objektivne razloge i sebi sve predocujem, ali...cinjenica ostaje: ljudi kada me upoznajurazocaraju se jer ocito nisam osoba koja se predstavlja u mailu-iako mi nije jasno kako to jer sma uvijek ista. I zato mislim da je najbolje da se ubuduce klonim upoznavanja ljudi s Interneta.
Current mood: Falling away from me, Part of me

Doma! Doma sam! Ne znate kako je divno doci doma nakon dva mjeseca znajuci da je napokon, barem za kratko, sve gotovo i mozete se malo opustiti. I sve je divno, novo, cak mis e cini da neke nove stvari moram uciti o svom gradu jer svakako ima promjena. Samo, ne bi to bio moj zivot da nisma zakomplicirala i ove godine i ne znam jos uvijek hoce li sve dobro proci s ispitima. Zapravo, samo mi je jedan ispit u pitanju. Malo kazete? Da, mozda brojcano, ali po obujmu ucenja to je kao da imam 3 ispita. I gusi me, svakog dana, svakog sata samo o njemu razmislja, o tome sto ako ne prodjem, koliko cu biti razocarana, kolio ce moji biti razocarana. Necu moci to podnijeti, u glavi imam najgore scenarije u slucaju neprolaza, razmisljam sto cu i kako cu i bojim se. Bojim se svoje reakcije ako ne prodjem. Bojim se sto uopce pomisljam na to, razmisljam. I to me gusi, najgore je kada legnem u krevet i ne mogu zaspati po sat vremena zbog toga, samo razmsiljam i hocu da placem, ali ne mogu jer ce me moji cuti. A kada, u rijetkim trenutcima, ne razmisljam o tome, onda mi je krivo sto sam zaboravila. Skroz fucked up. I zbog toga se ne mogu opustiti. Malo mi je lakse sto ucim (iako ne za taj predmet, ali za istog profesora) jer barem znam da nesto radim.
Inace, ljeto je malo dosadno pocelo jer sam vecerima uglanvom doma, iako nije da se zalim jer mi je cijela ova kucna atmosfera nedostajala i jedva sam cekala doci. Zapravo izadjem predvecer, ali kazem-ne smeta mi. Uvijek sam bila kucni tip. Iako znam da ce mi i ovo uskoro dosaditi jer osjecam se prestaro, prije nekoliko godina je tako lagano bilo izaci vani, upoznati nekoga. I trazili smo potpuno drugaciju vrstu zabave. Iako, kako smo se rodica i ja provele su subotu je licilo na nekadasnju srednjoskolsku zabavu: pice, Lovrjenac, drustvo uokolo :)
Idem gledati neki spanjolski film, rekli su mi da je odlican, povijesni je.
Current mood: Falling away from me

Evo tek sam sada uhvatila vremena da nesto napisem jer ovaj i prolsi tjedan su bili skroz kaoticni. Znam da nisam bila fer ni po ostavljanju komentara, ali se nadam da cete razumjeti i obecavam da cu se popraviti, lol. Danas sam bas zbedirana, najradije bih se svadajala s nekim da mogu izbaciti negativnu energiju. Ne mogu uciti, ne mogu se skoncentrirati ni na sto i ne mogu stajati na jednom mjestu. Iako sam polozila dosta ispita (krenulo me ove godine, ali samo cekam kada ce krenuti lose) najvjerojatnije ce mi ih pet ostati za deveti mjesec sto znaci da nema ljeta. Iako su neki od njih samo usmeni i trebali bi biti lagani, isto moram uciti. I zasto mi se uvijek tako nesto mora dogoditi, bas meni, da ne mogu imati mirno ljeto??? I da moram razmisljati hocu li proci ili ne??? Da sam neka lijencina, ne bih si prigovarala, ali ovako..Necu vise o faksu, deprimira me! Prosli tjedan me jedna osoba jako neugodno, a druga jako ugodno iznenadila. Prvo o ovome neugodnom: nisam mislila da je osoba takva, da ce mi tako nesto reci i to dok se cijelo vrijeme pretvarala da je sve u redu i da smo prijatelji te mi govorila da joj uvijek mogu vjerovati, da mi sve kaze jer jedino meni moze vjerovati i ostale sitnice. Namjerno ne govorim je li musko ili zensko jer nema potrebe. Samo se nadam da se, nakon onog prvog puta, vise nece ovdje pojavljivati jer kako kaze: ''ne zelim ovdje prosipati svoju plemenitost''. Hahaha. S druge strane, jedna me osoba toliko ugodno iznenadila da sam skakala od srece. Naime, dogadjalo mi se da, osobe koje upoznam nakon sto se dopisujemo mailom, se jednostavno prestanu javljati. U redu je to jednom, ali kada vam se tri puta dogodi pitate se sto nije u redu s vama. I, sto je najcudnije, koliko god da sma prevrtala ovaj zadnji susret u glavi, nisam nalazila pogreske. I onda sam krivila sebe jer mora da sam nesto rekla, ucinila. Ali, nisma htjela sve ostaviit na tome tako da sam pitala sto nije i redu i da se ne moramo vise cuti, ali da zasluzujem objasnjenje. I dobila sam ga! U obliku jednog maila koji je sve objasnio, u kojem smo se ispricavali i sada mislim da je sve ok. J Jeee! :)) I da napokon se osvrnem na nesto sto sam maloprije procitala. Rijec je o jednom clanku koji raspravlja o upisima djece branitelja na faks. Nisma vjerovala da postoje tako bezosjecajni i bezobzirni ljudi. Naime, jedan tip ciji je otac bio u ratu je doslovno rekao: ''A sto su to zrtve silovanja ucinile za Hrvatsku?''. Mozete li zamisliti koliko to ponizava sve one koje je netko silovao i koji s time moraju zivjeti do kraja zivota osjecajuci se prljavo, bezvrijedno, koji mogu normalno funkcioniratio tek nakon mjeseci psiholoske pomoci, koji vise ne vjeruju drugima, koji mjesecima nakon toga sjede u sobi i ne zele izaci iz nje, koji se boje dodira, koji su potom u dubokoj depresiji? Strasno. Strasno da postoje takvi pojedinci.
Current mood: Sad Statue

Evo me napokon! Znam, nisam se dugo javljala, ali trenutacno me faks ubija tako da nemam vremena ni disati, a ne ici na Net. Sto se dogadjalo? Nista posebno, prosla sam dva ispita tako da se polako i bojazljivo pocinjem nadati da bih mozda mogla proci godinu. Ali, ne usudim se jer sam pesimist inace i bojim se da, ako se necemu ponadam, to se nece ostvariti i samo cu se jos vise razocarati. Zato se ne usudim sanjati o sljedecoj godini sve do listopada kada ne vidim kako je sve proslo. Neki kazu da nije dobro biti pesimist, a ja im odgovaram da je to najbolji obrambeni mehanizam koji postoji. E, sada, veliko pitanje: zasto sam promijenila adresu? Kao sto sam vec ukratko napisala, Njemu sam ostavljala anonimne komentare jer ne znam drugog nacina kako da mu se priblizim (sada vidim da nije ni to nacin) i sasvim slucajno sam mu ostavila pravu adresu bloga! Mozete zamisliti moj izraz lica kada sam shvatila sto sma napravila?! I brzo sam izbrisala onaj blog pa cekam da vidim hoce li on pitati zasto sam mu ostavila adresu izbrisanog bloga.A upravo maloprije se dogofdio ne vjerovatan dogadjaj! On je bio na tv-u!! :D Prijateljica me sva sretna zove da okrenem na gradsku tv, ja onako uzbudjena petljam po pilotu i okrenem KADA ON! Ajme, meni, kako sam pocela vikati, bas me bilo briga sto je popodne i ljudi se odmaraju, lol. IZgledao je bozanstveno s onom crvenom kravatom i kosuljom! Stavim to snimati i, da skratim pricu, NE SNIMIM! Pogrijesila sma program! Kako sam pocela psovati, bas me bilo broga za susjede!! I jos sam ljuta!! Samo pokusavam to prikriti jer inace mi je pokucstvo gotovo. Grrr.
Jako kratak post, ali ne znam vise sto bih napisala pa obecevam dace sljedeci put biti duze.
Current mood: Romanticide

Koja sam ja tuka!!! Ostavljala sam anonimne komentare tipu koji mi se svidja i maloprije sam mu sasvim slucajno ostavila pravu adresu!! Pa kako itko pametan to moze napraviti?!!! Nemam sada ni komentara! Barem sam sacuvala na kompjuter prijasnji blog tako da imam sve sto ste mi napisali. Samo da on ne otkrije!

Ako je potrebno prevest cu ovo jer bih htjela da procitate da se nasmijete. Ovo je sa proslog bloga, ali je zabavno i mozda ga neki od vas nisu vidjeli pa da se nasmijete. Ja sam umrla! lol Na engleskom je, nije mi se dalo prevoditi. Iako se ne deklariram tako, isto mi je proizaslo da sam zla.

This was an actual letter sent out by the St. Mary's Church.

If Your Child is a Gothic, Reform Through the Lord!
Listed below are some warning signs to indicate if your child may have gone astray from the Lord.

Gothic (or goth) is a very obscure and often dangerous culture that young teenagers are prone to participating in. The gothic culture leads young, susceptible minds into an imagined world of evil, darkness, and violence. Please seek immediate attention through counselling, prayer, and parental guidance to rid your child of Satan's temptations if five or more of the following are applicable to your child:

-Frequently wears black clothing.

-Wears band and/or rock t-shirts.

-Wears excessive black eye makeup, lipstick or nailpolish.

-Wears any odd, silver jewelry or symbols. Some of these include: reversed crosses, pentagrams, pentacles, ankhs or various other Satanic worshipping symbols.

-Shows an interest in piercings or tattoos.

-Listens to gothic or any other anti-social genres of music. (Marilyn Manson claims to be the anti-Christ, and publicly speaks against the Lord. Please discard any such albums IMMEDIATELY.)

-Associates with other people that dress, act or speak eccentrically.

-Shows a declining interest in wholesome activities, such as: the Bible, prayer, church or sports.

-Shows an increasing interest in death, vampires, magic, the occult, witchcraft or anything else that involves Satan.

-Takes drugs.

-Drinks alcohol.

-Is suicidal and/or depressed.

-Cuts, burns or partakes in any other method of self-mutilation. (This is a Satanic ritual that uses pain to detract from the light of God and His love. Please seek immediate attention for this at your local mental health center.)

-Complains of boredom.

-Sleeps too excessively or too little.

-Is excessively awake during the night.

-Dislikes sunlight or any other form of light. (This pertains to vampires promoting the idea that His light is of no use.)

-Demands an unusual amount of privacy.

-Spends large amounts of time alone.

-Requests time alone and quietness. (This is so that your chid may speak to evil sprits through meditation.)

-Insists on spending time with friends while unaccompanied by an
adult.

-Disregards authority figures; teachers, priests, nuns and elders are
but a few examples of this.

-Misbehaves at school.

-Misbehaves at home.

-Eats excessively or too little.

-Eats goth-related foods. Count Dracula cereal is an example of
this.

-Drinks blood or expresses an interest in drinking blood. (Vampires believe this is how to attain Satan. This act is very dangerous and should be stopped immediately.)

-Watches cable television or any other corrupted media sources. (Ask your local church for proper programs that your child may watch.)

-Plays videos games that contains violence or role-playing nature.

-Uses the internet excessively and frequently makes time for the computer.

-Makes Satanic symbols and/or violently shakes head to music.

-Dances to music in a provocative or sexual manner.

-Is homosexual and/or bisexual.

-Pursues dangerous cult religions. Such include: Satanism, Scientology, Philosophy, Paganism, Wicca, Hinduism and Buddhism.

-Wears pins, stickers or anything else that contains these various
phrases: "I'm so gothic, I'm dead", "woe is me", "I'm a goth".

-Claims to be a goth.

If five or more of these apply to your child, please intervene immediately. The gothic culture is dangerous and Satan thrives within it. If any of these problems persist, enlist your child into your local mental health center.

~St. Mary's Catholic Church
Current mood: Tourniquet